Brusa Bezistan: Tamo gdje se trgovina pretvorila u historiju

Skriven među kamenim sokacima Baščaršije, Brusa Bezistan djeluje kao vremeplov u kojem još odzvanjaju glasovi trgovaca i miris svile.
Izgrađen sredinom 16. stoljeća po nalogu Rustem-paše Opukovića, jednog od
najutjecajnijih velikih vezira Osmanskog carstva i zeta sultana Sulejmana Veličanstvenog,
ovaj bezistan je od početka imao posebnu namjenu — bio je središte prodaje luksuzne
svile, začina i nakita dopremljenih iz turskog grada Bruse (današnje Burse).
Otuda i njegovo ime — Brusa Bezistan, što doslovno znači „tržnica svile iz Bruse“.

U tom periodu, Sarajevo je bilo među najvažnijim trgovačkim tačkama Carstva,
smješteno na raskrsnici puteva između Istanbula, Dubrovnika i Venecije. Kroz ovaj bezistan prolazili su karavani iz Anadolije, Venecije, Beča, Dubrovnika i Carigrada, a svaka roba nosila je priču o svom porijeklu, majstoru koji ju je izradio i putu kojim je stigla.
Trgovina u to doba nije bila samo kupovina i prodaja — bila je razmjena kultura, jezika i
običaja.

Dok su jedni mjerili dužinu svile, drugi su mjerili vrijednost povjerenja. Na tim 
temeljima, Sarajevo je postalo grad susreta i dogovora, gdje se na svakoj tezgi moglo čuti
nekoliko jezika i gdje se svaka transakcija sklapala riječju i rukovanjem.

Sarajevo kao orijentalna metropola trgovine
U srcu 16. i 17. stoljeća, Sarajevo je bilo pravi komercijalni centar Balkana. U Brusa
Bezistanu su se prodavale tkanine od svile, baršuna i brokata koje su stizale iz Male Azije i Perzije, ali i fine kože iz Dubrovnika, staklo iz Venecije i metalni ukrasi iz Bosne.
Kupci su dolazili iz svih slojeva društva – od imućnih trgovaca i begova, do običnih građana koji su željeli ponijeti dio luksuza u svoj dom.

U to vrijeme, bezistan je imao strogo uređen sistem trgovine.
Prodavači su bili organizovani u esnafe (zanatske cehove), a cijene robe bile su propisane
pravilima poštene trgovine (ihtisab). Nije bilo dozvoljeno varati kupce, a mjerenje i vaga
morale su biti javno provjerene.
Svaka trgovina bila je svojevrsni društveni događaj – kupovina svile, nakita ili skupocjenog tepiha bila je znak statusa, ali i prilika za razgovor, razmjenu vijesti i uspostavljanje novih poslovnih veza.

Od pijace do muzeja
Danas, kroz isti taj prostor ne prolaze trgovci, već posjetioci Muzeja Sarajeva.
Umjesto svile i tkanina, pod kamenim kupolama Brusa Bezistana sada se nalaze eksponati
koji pričaju priču o razvoju grada – od osmanskog doba do austrougarskog perioda.
Jedan od najzanimljivijih dijelova postavke prikazuje kako su izgledali stari sarajevski
dućani.