Sevdalinka– tradicionalna bosansko-hercegovačka narodna pjesma već stoljećima odolijeva vremenu i nekom čudnom simbiozom živi sa generacijama u BiH.
Ona je pjesma urbanoga bosanskoga prostora. Vremenom je prodirala i u bosansko selo, ali je, ipak, najdublje korijenje pustila u gradovima, dakle tamo gdje je i nastala.
Zvanično je upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva čime je prepoznata kao globalni simbol kulturnog naslijeđa.
U dijelu prostora Art kuće smješteni su biblioteka i knjižara u kojima se nalazi arhivska građa i publicistika koja će svojim sadržajima ponuditi historijski prikaz razvoja bosanskohercegovače sevdalinke. Eksponati postavke kreću se od osvojenih nagrada, muzičkih instrumenata, dvojezičnih zapisa o svakom eksponatu, autorima, interpretatorima i muzičarima, pa do muzičkih kataloga, plakata, arhiva i sl. Svim ovim sadržajima je dodata i Sevdah kahva – prostor gdje se može sjesti i popiti prava bosanska kafa.
Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinke u 20. vijeku su: Zaim Imamović, Himzo Polovina, Safet Isović, Zehra Deović, Nedžad Salković, Meho Puzić, Nada Mamula, Beba Selimović, Zekerijah Đezić, Emina Zečaj, Nedeljko Bilkić
Prijedlog za uvrštavanje Sevdalinke na UNESCO-ov popis nematerijalnih kulturnih dobara kreiran je u januaru 2017. godine a Sevdalinka je 04.12.2024 zvanično upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, čime je prepoznata kao globalni simbol kulturnog naslijeđa. Ovime je ostvarena prekretnica u očuvanju i promociji tradicionalne gradske pjesme poznate po emotivnim tekstovima i melodijama.
"Jedan narod može doživjeti politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. Taj trijumf ostaje za vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima"
Prva bosanska pjesnikinja muslimanka bila je Umihana Čuvidina. Rođena je krajem 18. stoljeća na Hridu u porodici Čuvida – koja se bavila aščijskim i bostandžijskim zanatom. Umihana je počela pisati pjesme nakon tragične pogibije zaručnika.
Bolna sudbina koja ju je zadesila učinila je da se Umihana nikada emocionalno ne oporavi. Naime, među zastavnicima bosanske vojske bio je i Umihanin zaručnik Mujo Čamdži-barjaktar, koji je bio s Bistrika.
